Zavrtnji, federi i žice kao modni dodaci: Priče napuštenih industrijskih hala kroz “Indust” Ane Jovanović

 Zavrtnji, federi i žice kao modni dodaci: Priče napuštenih industrijskih hala kroz “Indust” Ane Jovanović

Foto: Privatna arhiva

Zavrtnji, matice, federi, žice…Ukratko, sve ono što se može naći u jednoj radionici, osnova je za modnu priču Ane Jovanović. Tragajući za jedinstvenim detaljima koje bi prvenstveno ona nosila, a potom ponudila i tržištu, stvorila je “Indust art”. Kako pojašnjava u razgovoru za FOS, u pitanju je nakit koji priča stare i nove priče napuštenih industrijskih hala, te kojim teži da posvjedoči da je ‘prašina zaborava’ zaista samo metafora.

Uvijek je, kaže, voljela modne detalje no joj uglavnom nije polazilo za rukom da nađe baš ono što bi odgovaralo kako njenom stilu, tako i temperamentu. Vremenom shvata da to nije samo puko kinđurenje, već nešto što ima mnogo dublju poentu, te što je nadahnjuje na posve drugačiji način.

Privatna arhiva

“Shvatila sam da mi nije nimalo svejedno što ‘stavim na sebe’. Da mi komad nakita, kad je po mom ukusu, daje neku kao možda ne baš snagu, ali neku samouvjerenost, ili možda bolje reći neko zadovoljstvo sobom, zadovoljstvom što sam ja – ja. Tako da sam vremenom razumjela da za mene nakit ima neku drugu, nesvakidašnju i vanvremensku dimenziju. To je na neki način povratak u nešto mitološko, u nešto što te i potvrdjuje i izdiže iz očiglednog. Dragocjenost nakita nije u onome platljivom, nego u tom mitološkom. Napraviti nakit, a posebno napraviti ga za nekoga, znači otvoriti mogućnost i drugima da to osjete. To je iznad svega jedan prijateljski gest”, počinje Ana priču za FOS.

Industrijski nakit izrađuje već pet godina, a svoj rad dijeli u dvije faze. Prva je, objašnjava, bila faza kratke a potom ju je smijenila faza duže forme. U oba slučaja radila je na harmonizaciji različitosti i suprotnosti, ali sa drugačijim dizajnom i elementima.

Privatna arhiva

“Sada vidim da je prva faza bila faza razmišljanja, pokušaja i odmjeravanja moje kreativne snage, i da je bila neophodna da bih se usudila da uđem u nešto veće, hrabrije, izazovnije, kakvom smatram ovu drugu fazu”, kaže naša sagovornica dodajući da je njeno ‘upoznavanje’ sa žicom, kao jednim od osnovnih elemenata “Indust art-a” još starije.

U svakom slučaju, “ogoljavanje” žice je došlo kao očekivani slijed događaja. Odatle, od žice od čvrstog, jakog metala, bio je kratak mentalni put do saznanja o ‘ultimatnoj suprotnosti’, onoj najizazovnijoj za mene u datom trenutku, a to je stvaranje estetske forme od industrijskih elemenata. Naravno, u osnovi svega je čipkasta, pjenasta forma od čvrstog metala, ‘preobražena obična’ žica. Ljepota tamo gdje je uopšte ne očekuješ. A to saznanje kad se desilo, ono me je odvelo pravo u naše tranzicije, u priče o našem vremenu, u neke za mene vrlo intimne priče, budući da sam dijete dviju epoha. Tako da moj nakit priča stare i nove priče napuštenih industrijskih hala. Jer je sve u istoriji samo naizgled zaboravljeno. Sve je u isto vrijeme prisutno. Moj nakit teži da posvjedoči da je ‘prašina zaborava’ zaista samo metafora. Ko želi, prepoznaće u mom nakitu svoju priču.”

Privatna arhiva

Žicu je ranije, kaže, koristila u nekim drugim projektima, ali nikada nije bila u fokusu kao mogućnost forme, mogućnost estetskog, nego uvijek kao neko pomoćno sredstvo; nešto što se ne vidi, nego ima određenu praktičnu funkciju.

Shvatila sam, međutim, da upravo žicu i metal treba ‘otkriti’. Inspirisali su me predmeti nađeni u arheološkim iskopinama iz vikinškog doba. Na sjeveru Evrope su te stare tehnike pletenja još uvijek žive, pa se još uvijek koriste i za nakit, i za plet vunom. Tu ima nekoliko podtehnika, od kojih se meni posebno svidjela ova koju koristim,”

Žičanu osnovu stvara takozvanim “vikinškim pletom”, poznatim i kao trichinopoly chain. U pitanju je elegantna, lijepa drevna tehnika čiji primjeri su nađeni na arheološkim nalazištima u Skandinaviji i u Velikoj Britaniji.

“Mnogi primjeri potiču iz 9. i 10. vijeka. Tada je korišćen uglavnom za izradu narukvica, za ukrašavanje odjeće i drugih predmeta. Sam proces izrade jednog užeta je jedan zaista vrlo zahtjevan i dugotrajan proces. Zasniva se na pletenju žice oko jednog najčešće drvenog štapa, pri čemu se žica provlači kroz svaku očicu, pa onda zateže dok se ne dobije željena dužina, koja se potom skida. Zatim joj se daje elastičnost, a onda provlači kroz kružne otvore od najkrupnijeg (odgovarajućeg) do najsitnijeg (željenog) profila, koji može da bude i svega par milimetara ukoliko se koristi najtanja.”

Privatna arhiva

U radu takođe koristi nekonvencionalne materijale. Osnova je ispleteno žičano uže kombinovano sa sirovim industrijskim elementima kao što su matice, ležista, zavrtnji, tiple, federi itd. Ideja joj ne fali, a tome svjedoče svi koji su imali priliku da vidje i poruče Anine radove.

“Što je izazov veći, meni je interesantnije. Izazov sam sama sebi nametnula u traganju za formom. Sama kombinacija ovih materijala koji se ni u jednoj pojedinačnoj priči ne vezuju za nešto estetsko, samo po sebi je izazov… To je kao izazov da se ‘dva svijeta’ uharmonizuju sa svim svojim karakteristikama, makar to bile i suprotnosti. Izazov, međutim, ne vidim samo u tome da svom dizajnu dam skulpturnu vrijednost, jer nakit treba prije svega da se nosi. Nakit jeste da se nosi. Volim dok radim da razmišljam kako će taj neki određeni komad na kojem radim, i koji u isto vrijeme smišljam, biti kompletan tek onoga dana kada ga neko stavi na sebe. To višeglasje koje ostvarujem u samoj formi, postaje kompletno tek u trenutku kada se stopi sa osobom”, cijeni sagovornica FOS-a.

Međutim, ne krije da je pronalazak pogodnog materijala za izradu često veliki problem. Do skoro je na samo jednom mjestu mogla da nabavi žicu potrebne debljine.

Privatna arhiva

“Nažalost ni tamo to više ne mogu kupiti, tako da sada pokušavam da nadjem neke druge, ali jednostavne kanale preko kojih bih mogla nabavljati aterial. To mi je baš problem, jer, eto, za sada sam morala da obustavim rad.”

Sa druge strane, i uprkos povremenim poteškoćama, pozitivno je iznenađena velikim brojem onih koji su zainteresovani baš za ove nesvakidašnje radove.

“Pozitivne reakcije dobijam i od onih koji se profesionalno bave modom, i od ljudi koji su i sami umjetnici, a i od onih koji su u nekim potpuno ‘drugim vodama’. Ne postoji odredjen tip žene za moj nakit. To može biti osoba bilo koga pola i bilo koje starosne dobi. Jedino zajedničko im je, mislim, da su neke posebne individualnosti, budući da u mom radu prepoznaju taj potencijal o kome pričam – da formu estetski čin dovrše svojim ‘glasom’, svojom individualnošću. Volim da zamišljam moj nakit na drugim, različitim ljudima! Moram da priznam da volim i da sugerišem, kad vidim osobu, koji komad je možda baš za nju ili njega. A volim i da se iznenadim nekim nenadanim efektom kada ugledam svoj nakit na nekome! Kako god, volim da osluškujem to nastajanje nove forme, ulazak novog glasa, nastanka nove polifonije, nove autentičnost”, navodi sagovornica FOS-a dodajući da je svaki komad jedinstven, te da inspiraciju nalazi u samom procesu stvaranja.

Privatna arhiva

Nekada se desi da u toku izrade jednog dizajna jave slike nekog novog, nova igra formi, slična, a opet nova i drugačija. Inspiriše me i kada se nekome svidi, kad to ‘nešto’ u mom nakitu neko primijeti i vrjednuje. Nikad ne znam kako će komad zaista na kraju da izgleda. Najčešće se prvo javi nagovještaj u misli. Tokom pleta, taj nagovještaj počinje da dobija formu, dok se njena realizacija na kraju dešava kombinacijom ispletenog kabla i sirovih industrijskih elemenata.”

Kaže da je, koliko je upućena, jedina koja se kod nas bavi ovom tehnikom.

“Potvrđeno mi je od osoba koje su više od mene upućene u to što se po svijetu radi, da je moj rad, izgleda, dosta poseban. U svakom slučaju sam dobila komplimente za posebnost. Što me, naravno, dodatno raduje.”

A s obzirom da je nakit sam po sebi specifičan jer se pravi od drugačijeg materijala, potrebno je, naglašava, voditi računa o uputstvima kada je u pitanju nošenje i održavanje.

Privatna arhiva

“Preporuka je da, ukoliko se želi izbjeći deformisanje, užad se ne smiju natezati i razvlačiti. Što se tiče materijala, koristim žicu od nerđajućeg čelika. Bakarna i bronzana žica, od kojih sam radila kraće forme, donekle su podložne promjeni boje, i uputstvo za njihovo održavanje može se naći na mom sajtu.”

Nakit do sada nije imala prilike da izlaže na određenim sajmovima, te je onlajn prostor – konkretno veb stranica i Instagram, mjesto gdje svi zainteresovani mogu pogledati ali i poručiti njene proizvode.

Što se tiče planova cilj joj je trenutno na kolekcijama, te tako planira da zavši mušku ali i da realizuje neke ideje koje je pandemija prolongirala.

Avatar

Violeta Rovčanin

Pročitajte još