Ispod kacige nasmijano lice Podgoričanke: Očevo prihvatanje motora je najljepša emocija i najveća odgovornost

 Ispod kacige nasmijano lice Podgoričanke: Očevo prihvatanje motora je najljepša emocija i najveća odgovornost

Foto: Jovan Pavićević

Motori su njena opsesija odmalena pa je često priželjkivala trenutak u kojem će odrasti i uspjeti da sama upravlja dvotočkašem. Maštala je o jednom krugu i naletu adrenalina kakav jedino pasionirani ljubitelji motora mogu osjetiti. Kako piše FOS Media, nekoliko godina kasnije Nataši Pavićević iz Podgorice želja se i ostvarila pa sada, kada nakon vožnje skine kacigu ispod koje se skriva nasmijano lice, svaki komentar je suvišan. U tom trenutku jednostavno shvatite da su joj motori ljubav i opsesija – nešto što te zna očarati a što se ipak teško riječima da opisati.

“Vjerujem da ljubav prema dvotočkašima traje još od skidanja pomoćnih točkova sa prvog bicikla, ekstremne vožnje istog, reakcije koju su izazivali bajkeri na autoputevima i nekom osjećaju da ću jednog dana s lakoćom upravljati velikim motorom. Radovala sam se oduvijek organizovanim off road vožnjama, svakoj prilici da ‘rentam’ bezbjednu vožnju i istrajem u tome da motor nikad ne pozajmim”, počinje Nataša priču za FOS.

Ne krije da je u početku mnogi uglavnom nisu shvatali. Pitali su se šta će jednoj djevojci motori pored toliko drugih stvari. No, imala je ključnu podršku najbližih koji su joj u svakom trenutku, pa i kada je ova želja u pitanju, bili vjetar u leđa. Tu posebno izdvaja oca koji joj je i glavni oslonac ali i neko ko uvijek brine i podsjeća da je bezbjednost na prvom mjestu.

“Mnogi ljudi su mi govorili da je samo hir i da će proći, ali moji su znali da je samo početak. Tatino prihvatanje motora je najljepša emocija i najveća odgovornost.”

Foto: Miroslav Jovović

Motor je, kaže, terapija i tu se nema šta drugo dodati jer je apsolutno sve sažeto u toj jednoj riječi.

“Mislim na sve potisnute emocije i stres, na sve što jedna kaciga čuje. Često kažem da me on najbolje poznaje jer emocije teško ispoljavam. Vožnja motora vraća u djetinstvo i obnavlja energiju. Motor nikad neće biti prevozno sredstvo, djeca automobile ne pozdravljaju”, iskrena je naša sagovornica.

Iako mnogi one koji voze motore nazivaju bajkerima, ona sebe kaže da bajkerka nije. Sa druge strane ne krije da se u svakom slobodnom trenutku prepušta svom, slobodno možemo reći, drugačijem hobiju i nikada nije doživjela niti jednu neprijatnost u saobraćaju.

“Sigurna sam da sebe nikad neću nazvati bajkerkom. Žena na motoru i bajkerka nisu isti pojam i nikad mi neće biti teško to da ponovim”, kaže nam Nataša dodajući:

Podgorica je mali grad, ljudi još nisu navikli na ženu na motoru i reakcije su različite. Žene se polako oslobađaju i mislim da će nas biti sve više.”

Odnedavno svoju ljubav prema dvotočkašima dijeli i sa ostalim ljubiteljima, članovima Moto kluba “Bezbjednost”, koji redovno treninge bezbjedne vožnje i druge edukativne aktivnosti održavaju širom Crne Gore.

“Vjerujem da je ovo najozbiljniji klub u regionu. Jedan je od većih i od ove godine sam jedini ženski član na motoru, ali ne i jedina žena. Klub je osnovan 2017. godine i broji 61 člana. MK ‘Bezbjednost’ je jedini klub u Crnoj Gori koji ima potpisan memorandum o saradnji sa Internacionalnom policijskom asocijacijom. Takođe, učestvuje u mnogim humanitarnim akcijama i dva puta godišnje u dobrovoljnom davanju krvi”, pojašnjava Nataša za FOS posebno naglašavajući značaj bezbjedne vožnje i samog treninga bezbjedne vožnje za sve učesnike u saobraćaju.

“Trening bezbjedne vožnje je nešto što bih preporučila svim ljudima koji aktivno voze, ne jednom, već početkom svake moto sezone. Klubu je odobren projekat od Ministarstva saobraćaja i pomorstva u okviru kojeg je već odrađen trening u Podgorici za 22 kandidata, u Ulcinu 21 i šest graničnih policajaca sa kros motorima. Plan je da se sljedeće godine odradi trening bezbjedne vožnje u Beranama, tako će se zaokružiti primorje, centralni dio i sjever. U okviru tog projekta će obići i 15 osnovnih škola gdje će biti održana predavanja o bezbjednoj vožnji”, pojašnjava nam Nataša.

Ovakve edukacije su smatra nužne jer bajkeri, kako navodi, često nisu ni sigurni a ni prihvaćeni na našim ulicama.

“Vožnju po gradu skoro da izbjegavam, pa se zbog određene doze straha uvijek odlučim za automobil. Nisu ugroženi samo motoristi, već i pješaci. Vjerujem da je zajednička borba da shvatimo ozbiljnost obavljanja drugih aktivnosti u toku vožnje, ma koliko one trajale.”

Smatra da u malom gradu svako ima svoja pravila pa tako i vjeruje “da samo bajker bajkera čuva”.

“Ostatak ne zna i ne osjeća. Ljudi ne reaguju na zvuk motora. Vožnja po gradu je rizična i stresna pa bi zato posebne obuke pomogle da B kategorija prihvati kategoriju A.”

Vjeruje da će se bezbjednosti motorista u saobraćaju pokloniti veća pažnja a isto tako se nada da ćemo imati i više žena koje voze motore.

No za jednu ovakvu odluku, naglašava, potrebni su i hrabrost i neizmjerna ljubav a nakon odluke oprez koji je nužan u apsolutno svakom trenutku.

Avatar

Portal Podgorica

Pročitajte još