Podgoričanka na jednoj od najstarijih vojnih akademija na svijetu: Čast je i odgovornost nositi uniformu

 Podgoričanka na jednoj od najstarijih vojnih akademija na svijetu: Čast je i odgovornost nositi uniformu

Foto: Privatna arhiva

Još kao srednjoškolka znala je da će vojska biti njen životni poziv, a od 2019. godine Podgoričanka Andrea Dašić školuje se na prestižnoj Terezijanskoj vojnoj akademiji u Beču. U pitanju je jedna od najstarijih akademija na svijetu, a sagovornca FOS-a je prva kadetkinja iz Crne Gore koja je dobila priliku da se usavršava baš ovdje.

Terezijanska vojna akademija i nijedna druga”

Za mogućnost školovanja na prestižnim vojnim akademijama u inostranstvu saznala je na jednoj prezentaciji održanoj u Gimnaziji “Slobodan Škerović”. Te godine je prvi put ponuđeno mjesto za školovanje u Bečkom Novom Mjestu, a kako je i ranije imala želju da studira na njemačkom jeziku, prilika joj je, kaže, privukla pažnju.

“S jedne strane uspjesi na državnim takmičenjima iz njemačkog jezika, a sa druge strane sport, kojim se redovno bavim od djetinjstva, doprinijeli su mojoj odluci. Takođe, od velikog uticaja na donošenje ove odluke je bila i činjenica da vojni poziv predstavlja posebnu čast i privilegiju da služite državi na odgovornim dužnostima.  Sve to me je motivisalo da se prijavim i od tada imam jasan cilj – Terezijanska vojna akademija i nijedna druga”, počinje Andrea priču za FOS.

Foto: Privatna arhiva

Prvu godinu školovanja provela je na Akademiji za nacionalnu odbranu u Beču, gdje je takođe usavršavala njemački i engleski jezik, ali i sticala početnička znanja iz oblasti vojnih stručnih pojmova i prakse.

“Od septembra prethodne do januara ove godine pohađala sam osnovni vojni kurs, dok sada pohađam oficirski vojni kurs, koji je uslov za školovanje na Terezijanskoj vojnoj akademiji. Radi se o kursu, smjer pješadija, koji je neohodno završiti kako bi stekli pravo na dalje školovanje za oficira u Austriji. Nezavisno od toga na kom smjeru želite da nastavite edukaciju na akademiji, prije svega morate proći osnove, što znači biti pješadinac.”

Volja, rad i disciplina su nešto što se traži na svim vojnim akademijama a ljubavi prema ovom poslu i motivacije, našoj sagovornici ne fali. Svaki novi dan je novi izazov, ali i prilika za pomjeranje sopstvenih granica.

Foto: Privatna arhiva

“Sve što na vojnom kursu učite, usavršavate i praktično. Sam proces edukacije podrazumijeva konstantno nadograđivanje kako teorijskog tako i praktičnog dijela, a na završnom ispitu se te dvije oblasti i testiraju. Rukovanje oružjem, gađanje, straža, kurs prve pomoći, kurs samoodbrane, vojni poligon, marš, orijentacija i snalaženje u prostoru, preživljavanje u prirodi, borbena služba, oblici kretanja, kao i mnoge druge oblasti sastavni su dio plana i programa kadeta na drugoj godini. Ovo iskustvo je zaista teško opisati riječima, dok pojedinac ne doživi. Ja sam zadovoljna, motivacija je prisutna kao i prvog dana, a ona je svakako odlučujući faktor kada je u pitanju istrajnost na obuci”, navodi za FOS Dašić.

“Najteže je izaći na kraj sa samim sobom”

Svaka nedjelja kursa je, pojašnjava, nastavna jedinica za sebe i kadeti po završetku jedne uglavnom dobiju plan i program za sljedeću radnu nedjelju, kako bi se što bolje mentalno i fizički spremili za nove izazove koji ih očekuju. Sastavni dio vojničkog života je i neizvjesnost s kojom su polaznici Terezijanske vojne akademije i te kako upoznati, jer dan koji počinje u šest a završava se u 23 sata donosi brojne nepredviđene trenutke. Zato je pored fizičke spremnosti ključna i ona mentalna, jer uspjeh nekada zavisi isključivo od toga koliko ste “načisto sami sa sobom”.

„Neće vam sve biti ‘servirano’ od strane instuktora i često se dogodi da je plan izostavljen, promijenjen i slično, jer kako su nas ovdje naučili: ‘Sigurno je samo ono što se juče desilo’. Ponedjeljak i petak su često posvećeni sportu i teorijskom dijelu, utorak i srijedu provodimo na terenu, dok je četvrtkom obuka u korišćenju naoružanja”, pojašnjava Andrea svoje svakodnevne obaveze dodajući da pored brojnih aktivnosti nije jednostavno izdvojiti najteži izazov njene dosadašnje obuke s obzirom da na to utiču mnogi drugi faktori.

Foto: Privatna arhiva

„Naime, osim samih izazova, jako je bitno i vaše psihofizičko stanje, kao i činjenica koliko ste vi u traženom trenutku spremni da tom izazovu odgovorite. Planinsku obuku bih izdvojila kao jedan od zahtjevnijih sadržaja obučavanja. Proveli smo pet dana na Alpima, gdje smo imali takozvanu C vježbu (tri dana napolju). Spavali smo u bivacima koje smo sami napravili i učili kako da sa minimalnom količinom opreme preživimo u teškim uslovima. Svaka vježba je teška na svoj način, bilo da je u pitanju manjak sna ili glad, mrak ili hladnoća, a uz to još i trenutno mentalno i fizičko stanje pojedinca. U suštini, najteže je izaći na kraj sa samim sobom.“

Vojni režim kao način života

Sa druge strane, kako bi neko bio uspješan u onome što radi, naša sagovornica smatra da poziv mora postati i način života.

“Kada jednom postane način života, više ni ne pada teško, jer se sve svodi na rad na sebi i svojim sposobnostima. Najveće odricanje za mene je to što ne viđam često porodicu, a uslovi sa pandemijom situaciju samo otežavaju.”

Foto: Privatna arhiva

No ne krije da joj veliku motivaciju u svemu pruža činjenica što je prva kadetkinja iz naše zemlje koja se školuje baš ovdje. Da je opravdala povjerenje zemlje iz koje dolazi pokazuju i rezultati. Naime, Dašić je bila proglašena i za najbolju u klasi.

“Poseban je osjećaj biti prva kadetkinja iz svoje zemlje koja se obrazuje u Austriji i to mi predstavlja dodatnu motivaciju da radim na sebi. Sve moje kolege iz klase imaju pred sobom isti cilj kao i ja, stoga nije bitno ko je bolji, jer je međusobno pomaganje sastavni dio naše svakodnevice. Pripadnost jedinici neprocjenjiv je osjećaj, jer znate da niste sami u svakodnevnim izazovima. Bodrimo i podržavamo jedni druge, jer samo tako možemo doći do zajedničkog cilja”, iskrena je sagovornica FOS-a.

Foto: Privatna arhiva

Dodaje da nije uvijek lako, ali je uvijek lijepo biti dio ovog sistema i obući uniformu. Zato nema dilemu da bi se za isto opet opredijelila.

„Lijep je osjećaj nositi uniformu, to je velika čast i odgovornost. Osjećaj pripadnosti me i najviše pokreće da radim, jer znam da svojim znanjem i vještinama ne doprinosim samo sebi, već i svojoj zemlji, svojim kolegama. Za napredak naše vojske bitno je i usvajanje iskustava oružanih snaga drugih država, te me to motiviše da što više upoznam i naučim.“

Cijeni se kvalitet, a ne kvantitet“

Podsjećamo, Ministarstvo Odbrane Crne Gore nedavno je raspisalo konkurs za izbor kadeta koji bi se školovali na Terezijanskoj vojnoj akademiji, a koji bi po povratku u Crnu Goru bili primljeni u službu sa početnim činom oficira. Zato Andrea koristi priliku da i sama pozove buduće kolege i kroz sopstveno iskustvo im predoči sve ono što ih čeka ukoliko se odluče na ovaj korak.

Foto: Privatna arhiva

“Moja poruka budućim kolegama, koje se odluče za vojni poziv je da prije svega budu istrajni u svojoj odluci i da, bez obzira na izbor akademije za koju se opredjele, imaju jasan cilj u glavi. Ako ste odlučili, ne dozvolite da bilo ko dovede u pitanje vašu odluku. Terezijanska vojna akademija iza sebe ima tradiciju staru skoro 300 godina. Akademija je jedinstvena, jer za razliku od civilnih fakulteta nudi kako vojno, tako i akademsko obrazovanje i vještine, a diplomirani oficiri dobijaju vojnu i civilnu diplomu smjera koji su izabrali. Cijeni se kvalitet, a ne kvantitet. Cilj je kvalitetan kadar oficira koji su sposobni budući lideri svojih jedinica i koji će uzvratiti povjerenje koje im je ukazano predanim radom i prenošenjem znanja koje su stekli u toku školovanja na vojnim akademijama”, poručuje sagovornica FOS-a.

Što se tiče planova kaže da joj je glavni cilj da završi oficirski kurs, a potom položi i prijemni za dalje školovanje na ovoj akademiji.

“Radujem se početku akademije, i sigurna sam da ću stečeno znanje iz odabranog smjera nastaviti da primjenjujem u Vojsci Crne Gore“, zaključuje Dašič za FOS.

Avatar

Violeta Rovčanin

Pročitajte još