Milenin život u skladu sa prirodom: Kroz „Ekogoru“ do postavljanja temelja eko-navika

 Milenin život u skladu sa prirodom: Kroz „Ekogoru“ do postavljanja temelja eko-navika

Foto: Privatna arhiva

Psihološkinja Milena Radonjić u slobodno vrijeme širi eko-priču. Nakon života u inostranstvu gdje je počela sa svojim, kako kaže eko navikama, odlučila je da iste nastavi da praktikuje i kod nas. Osim toga, kroz nedavno pokrenut blog „Ekogora“ informiše i edukuje pratioce na društvenim mrežama kako da žive u skladu sa prirodom i gdje, umjesto klasičnih, da nabavie sve one potrepštine koje ne štete životnoj sredini. Svakoga dana broj Mileninih „ekogoraša“ raste a ne krije da je njena radost posebna kada vidi da pozitivno utiče na podizanje ekološke svijesti, piše FOS.

Kaže da i sama u početku nije imala ovakve navike, no po odlasku u inostranstvo susrela se sa prvim, slobodno možemo obavezama – preciznim odvajanjem otpada kako bi kasnije bio recikliran.

„Osim toga, odjednom su cegere oko mene nosili svi, muškarci i žene, stariji i mlađi. Nailazila sam često na razne vrste višekratnih proizvoda kojima je cilj da zamijene one jednokratne koje nije bilo moguće reciklirati, ili je pak njihova reciklaža zahtijevala dosta resursa. Sve spomenuto zaista razvija brzo neku posebnu vrstu nade i entuzijazma, ali i gladi za informacijama. Tako sam počela pomalo da čitam i istražujem o, da ih tako nazovem, eko-temama. Saznajem da na globalnom nivou u 21. vijeku postoji ozbiljan problem gomilanja nereciklabilnog otpada koji ne planira da ode nikuda, već nam zauzima prostor i zagađuje vazduh, zemlju i vode. Ja sam (naivno) vjerovala da je manje više sav otpad recikliran ili da prirodnim procesima se razhrađuje brzo. Informacije koje sam postepeno otkrivala bile su poražavajuće“, kaže Milena u razgovoru za FOS.

To je dodatno motiviše da eko neavike postanu njena svakodnevica. Ubrzo nakon toga pokreće i blog „Ekogora“ pa prvi post objavljuje početkom aprila uz ključnu poruku – „Možemo da smanjimo količinu otpada koji svakodnevno stvaramo, lako je. Učićemo jedni od drugih i informisaćemo jedni druge.

Tako na na njenoj stranici u svakom trenutku možete vidjeti proizvode koji su sjajna alternativa za one na koje smo navikli a koje uz detaljne opise i savjete ova psihološkinja nesebnično dijeli. U tome joj, priznaje, mnogo pomažu i pratioci koji razumiju ovaj način života i isti podržavaju.

„Ljudi redovno javljaju kada ‘nalete’ na proizvode koji nemaju ambalažu i/ili imaju reciklabilnu ambalažu, a odlična su zamjena za iste proizvode zapakovane u neku vrstu plastike. Takođe, par puta sam dobila i sjajne domaće recepte za sredstva koja se inače kupuju u plastičnim bocama pa i tu vidim da možemo izbjeći bespotreban otpad. Ponekad pratioci podijele svoje ‘bez otpada’ momente pa taguju ‘Ekogoru’. Njih nazivam ‘ekogorašima’. Nerijetko se javljaju i ljudi da informišu o nekoj akciji koja ima veze sa smanjenjem otpada/reciklažom/zaštitom životne sredine a u tom slučaju moj zadatak je da proširim vijest da je što više ljudi čuje i potencijalno učestvuje. Iako je zajednica još uvijek mala, dobijam (i trudim se da dam) isključivo podršku“, kaže sagovornica FOS-a.

Smatra da nedostatak znanja nije problem kada je u pitanju život s manje otpada, jer su načini na koje je moguće smanjiti otpad nešto s čim su se svi manje- više susreli. Veći je problem, kaže, ono što je prije ulaska u ovu priču primijetila i kod sebe, a to je smanjena svijest o ozbiljnosti problema pretjeranog stvaranja i gomilanja otpada koji nije lako tretirati.

„Ja nijesam tu da kažem ništa posebno novo, već samo da stvorim jednu od platformi gdje možemo jedni druge podsjetiti kako smanjiti otpad koji svakodnevno stvaramo, i informisati gdje kupiti određene proizvode, podijeliti iskustva o proizvodima/receptima. Još jedna od prepreka ulaska u život bez otpada/s manje otpada su predrasude. Dešavalo se da sa strane čujem komentare koji nalaze razlog ulaska u ovo – nedostatak novca. Valjda ljudi idu logikom da su proizvodi spakovani u plastiku skuplji, pa da ja u stvari samo hoću da uštedim novac a za okolinu me boli briga. Jedino što pomislim tada je ‘želja će mi bit’ jer su često baš eko proizvodi skuplji“, pojašnjava Milena za FOS.

Vjeruje da će baš ovaj blog imati snagu da pokrene one koji su se do sada kolebali i kojima je trebalo vjetra u leđa da počnu s eko-navikama.

„S druge strane, onima koji su iskusni u životu bez otpada/s manje otpada ovaj blog može biti dobar izvor informacija ‘sa terena’ ili mjesto na kom će druge informisati kako/gdje/kad na otvorene eko-teme. U Crnoj Gori i regionu nije jednostavno živjeti svakodnevicom koja ne proizvodi otpad ili makar ne proizvodi puno otpada. Izazov je, ali baš to je i pokrenulo ovaj blog. Smatram da, ukoliko međusobno dijelimo iskustva i informacije, neuporedivo je lakše. Čak je i zabavno! Ono što želim da naglasim je da, kada osoba odluči da počne sa ovim stilom života, treba da bude opuštena i da ne postavlja sebi previsoke standarde. Važno je da uradimo onoliko koliko možemo u uslovima u kojima smo trenutno. S vremenom biva sve lakše i zabavnije.“

Kada govori o eco friendly proizvodima, kaže da u joj oni u inostranstvu bili dostupniji. S druge strane, u Podgorici je situacija drugačija.

„Bilo je tu i malo improvizacije, ali za sve se nalazilo brzo riješenje. Jedini problem u vezi sa nabavkom eko-proizvoda bile su cijene koje su ponekad bile znatno više od cijena istih ali ‘običnih’ proizvoda. Sada u Podgorici, ne samo što ne nailazim na dovoljno proizvoda koje mogu da predložim na blogu kao korisne za životu bez otpada/život s manje otpada, već i kada naiđem na super proizvod, bude nevjerovatno skup. Plašim se da to demotiviše ljude da se upuštaju u ovu priču. Nadam se da će uskoro stanje na tržištu da se promijeni i da će ponuda biti raznovrsnija a samim tim i cijene proizvoda ‘bez otpada’ podnošljivije“, iskrena je sagovornica FOS-a.

Kada je u pitanju život čovjeka u skladu sa prirodom smatra da je motivacija ključna.

„Kada stvarno čovjek smatra da treba da živi u skladu s prirodom, a da je jedan od načina da se to radi nastojanje da smanji količinu otpada koju stvara, onda je stil života koji propagiram nešto sasvim normalno, a otkrivanje novih načina za ‘život bez otpada’ je često zabavan. Ukoliko je za čovjeka život u skladu s prirodom neka hipi fraza s kojom povezuje svakakve predrasude, ne vjerujem da će imati motivaciju ni da sasluša ni da razumije šta je život bez otpada/život s manje otpada i koji su benefiti istog za pojedinca i okolinu. Kao što rekoh, smatram da se sve svodi na nivo motivacije. Srećom, nivo motivacije je promjenjiv.

Sagovoronica FOS-a ne krije da ima mnogo planova kada je u pitanju „Ekogora“ no, s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju, neke će ideje morati da pričekaju ljepša vremena.

„Trenutno me najviše zanimaju edukacije najmlađih tj. predškolskog i ranog školskog uzrasta. Smatram da su djeca u ovom uzrastu spremna da kroz igru i zabavu nauče kako da ne zagađuju okolinu i kako je briga za okolinu i planetu Zemlju nešto važno, pozitivno i lako. Temelje za, kako ih ja zovem, eko-navike treba postaviti kod ljudi što ranije i povezati ih sa prijatnim emocijama kao što je npr. ponos koji će sigurno osjećati svako dijete nakon uspješno obavljenih zadataka i ‘obuke’. Što se bloga tiče on će nastaviti da živi dok god živi razlog zbog kojeg je nastao“, zaključuje Milena za kraj razgovora za FOS.

Avatar

Portal Podgorica

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja