Četvorogodišnjak iz Podgorice oduševljava stihovima Mike Antića, Vita Nikolića, Desanke Maksimović (VIDEO)

 Četvorogodišnjak iz Podgorice oduševljava stihovima Mike Antića, Vita Nikolića, Desanke Maksimović (VIDEO)

Strahinja Šljivić, Foto: Privatna arhiva

Da djeca najbolje uče kroz igru i da ništa nije dosadno ako se predstavi najmlađima na zanimljiv način, pokazuje i primjer Strahinje Šljivića iz Podgorice. Iako ima samo četiri i po godine, ovaj dječak mnoge oduševljava svojim recitacijama. Stihove Miroslava Mike Antića, Desanke Maksimović, Ljubivoja Ršumovića, Dragana Radulovića i mnogih drugih govori bez greške a video snimci koji su brzo postali viralni, a koje je zabilježila njegova majka Aleksandra, oduševili su sve koji su imali priliku da ih vide.

Poznato je da se djeca ugledaju na starije a to odlično zna Aleksandra Šljivić, majka koja se trudi da njeni sinovi u svakom trenutku kvalitetno provode vrijeme. Stoga i ne čudi što je mali Strahinja za relativno kratak period svojom harizmom ali i znanjem pokupio sve simpatije, kako pratilaca na društvenim mrežama tako i svih koji su upoznali ovog dječaka.

U njihovoj porodici, prema riječima Aleksandre, sve se dešava uz igru i u hodu. Tako je bilo i sa učenjem stihova poznatih pisaca koje četvorogodišnji dječak bez problema pamti.

„Sa dvije godine smo počeli polako da čitamo kratke priče, sa mnogo lijepih ilustracija. Djeca su iskrena pa i tako mala znaju da kažu da li im nešto prija ili ne. Sa priča smo prešli na pjesme, kratke, poučne i slatke, prilagođene njegovom uzrastu. Tu su i dječije enciklopedije o životinjama, biljkama, izumrlim životinjama koje su nam uvijek nadohvat ruke, jer su znatiželja i radoznalost sastavni dio njegovog odrastanja… To polako postane navika i mami i djetetu. Pošto mama baš i nema vremena da uz dvoje djece, posao i mnogobrojne obaveze čita štivo koje njoj prija, vratila se djetinjstvu i uživa u tome“, počinje priču za FOS Strahinjina majka Aleksandra Šljivić.

Za svoju djecu Aleksandra, inače po zanimanju novinarka, bira štivo uz koje je sama odrastala a taj ’’povratak u djetinjstvo’’ umnogome je uticao da i četvorogodišnji Strahinja zavoli i sa lakoćom nauči sve pjesme.

„Što se recitacija tiče tu su autori koji su na neki način obilježili moje djetinjstvo. Dragan Radulović, Mika Antić, Desanka Maksimović, Jovan Jovanović Zmaj… Međutim, tu su i autori koji sada pišu za djecu. Proteklih mjeseci na primjer čitali smo pjesme glumca Andrije Miloševića jer uz lijepu ilustraciju i smiješne stihove koji odvedu u jedan potpuno novi ludi dječiji svijet i odrasli požele da tamo zavire i budu njegov dio“, priča nam dječakova majka.

Kada pitamo Strahinju šta on to najviše voli da recituje bez imalo dvoumljenja nam odgovara:

„Sviđa mi se ’Zapisano u sredu’ od Mike Antića, a kad mi je mama pročitala prvi put mislio sam da je to Mika ’Kantić’, iskren je ovaj četvorogodišnjak.

No tu se njegovo nabrajanje ne završava pa ushićeno dodaje:

„Kišni glistac, Bezobrazna bubamara, Djevojčica Đeđa – to je napisao glumac Andrija Milošević. Strepnja od Desanke Maksimović, to me tetka Maška naučila.“

Ovaj četvorogodišnjak voli i da pjeva pa ćete ga često vidjeti kako u rukama drži gitaru, imitira svirača i bez greške pjevuši tekst. Zato i ne čudi što se tokom našeg razgovora sa Aleksandrom opet nestrpljivo uključuje u diskusiju:

Mama i Maša mi čitaju pjesme i meni koja se svidi ja je ’glumim’. A u vrtiću učiteljice. Tata me uopšte ne uči. On me uči pjesmama za odrasle – ’la sate mi kantare’.

Aludirajući na poznate stihove „Lasciatemi cantare“ ali u sopstvenoj, djetetu svojstvenoj interpretaciji, počinje i da nam pjevuši istu a onda ushićeno nastavlja priču o vrtiću i tome kako je i tamo ’’imao nastup’’.

„U vrtiću sam jednom glumio. Zlatan je bio medo a ja deda. I rekli su mi bravo.“

Dječakova majka kaže da mališan kada čuje stihove koji mu se dopadaju ne odustaje od njih.

„Desi nam se na primjer da dok se vozimo kolima slušamo dječije pjesme ( počev od onih uz koje smo mi odrastali, preko novijih, jednako maštovitih i zanimljivih, pa ih djeca usvajaju zaista brzo). S tim što ja imam jedan trik- dajem djeci pjesme da  slušaju, ali ne i gledaju sadržaj jer vjerujem da im on može odvući pažnju. Ovako ih pustim da sami u svojoj glavici stvaraju slike i naravno-maštaju.“

S obzirom da je virus korona ’’zatvorio’’ i vrtiće, djeca vrijeme provode kućama. No to nije razlog da isto ne provedu kreativno i prije svega kvalitetno. Potrebno ih je samo na pravi način zaintrigirati.

„Kada smo u martu, aprilu, svi bili sa porodicama, učiteljice iz vrtića svakodnevno su nam slale zadatke koje treba da odradimo sa mališanima, kako bismo koliko-toliko imali neku rutinu, a i djeca na neki način stekla radne navike. To je bio pun pogodak i tu sam negdje primijetila da kada dobijemo zadatak da naučimo neku pjesmicu, Strahinja je usvoji baš brzo kao da u glavici stvara priču i onda je prenese i na nas. Dok na primjer, kada bismo dobili zadatak da nešto nacrtamo, trebalo nam je više vremena, strpljenja…. Tu onda vidite šta vašem djetetu prija a šta ne“, priča Aleksandra za FOS i dodaje:

„Djeca vole kada im se slikovito prikaže ono što uče, pa tako i u vrtiću učiteljice se trude da im na primjer, kada uče neku pjesmu o suncu, nebu, pticama, travi, to i pokažu ,nacrtaju, (objašnjavajući gdje se oni nalaze) i onda usvajanje bude lakše. Tako i mi, kada učimo neku pjesmu, glumimo je, tražimo te riječi  iz pjesme oko nas, i onda povezivanje nekako dođe samo od sebe. Zanimljivo mi je to što on onda te stihove govori kao da su mu se baš desili, za njegov uzrast ’uživi’ se kao pravi glumac – e to već ne znam odakle mu.“

Naročito je, kaže, zanimljiva situacija kada nakon naučene pjesme Strahinja znanje pokuša da prenese na mlađeg brata Tadiju.

„On kao stariji brat, od početka je upravo tako shvatio svoju ulogu u porodici, pa i sada sebe čini mi se vidi kao nekog ko Tadiju treba da nauči svemu što on zna. Često mu tako recituje pjesme i zastane na posljednjim riječima, kako bi brat nastavio“, priča nam Anja.

No, pri pomenu svog mlađeg brata, komunikativni Strahinja se opet nadovezuje:

„Volim da ga zasmijavam i kada mu ’glumim’ neku pjesmu pustim ga da on zadnju riječ kaže, i nekad je pogodi a nekad se smijemo.“

Snimke Strahinjinih recitacija dijele na Instagramu pa tako, bez sumnje, ovaj mališan mnogima uljepša dan.

„Porodica je navikla na Strahinju koji uvijek nešto pjeva, glumi i zabavlja sve – tako smo od samog početka, vjerovatno kao i svi roditelji, snimali njegove zanimljive momente (za to su većinom zaslužni  tata i tetka Maša), i onda nam je palo na pamet da snimke imamo na jednom mjestu. Pretpostavljam da će mu za koju godinu biti zanimljivo da gleda svoje mudrolije i prisjeti se kakav je bio. Međutim desi se da neko prokomentariše kako je za dijete njegovog uzrasta rano da uči pjesme i da ne bi trebalo da ga opterećujemo – ali ako vam dijete ’zapne’ da mu čitate pjesmu po nekoliko puta dok šetate, vozite se, onda ja tu ne vidim ništa loše, sem kvalitetnu zabavu“, iskrena je naša sagovornica.

Djecu, prema njenim riječima, treba usmjeravati, učiti pravim vrijednostima i izvoditi na pravi put ali isto je i mišljenja da im ne treba ‘’servirati’’ samo ono što se roditelju dopada.

Vremena se brzo mijenjaju, i ono što se nama sviđa, ne mora da znači da sigurno hoće generacijama koje dolaze. Što se izbora muzike tiče, moram da priznam da već sada njega i tetku ne mogu da pratim, ali vjerujem kako godine budu odmicale da će i sam osjetiti šta mu prija a šta ne.“

Što se tiče Strahinje on je jedan svestrani dječak. Uvijek spreman za priču i druženje. Zato nije propustio priliku i da nam ukratko prepriča jedan svoj dan.

“Kad ustanemo, peremo zube i onda idemo u dnevnu, ona postane prava igraonica. Tadija i ja se jurimo, on bude čudovište a ja mu bježim. Volim da istražujem kosti dinosaurusa i ostalih izumrlih životinja i volim da glumim. Volim da idem na more, da ronim. Tata me uči da plivam. Dobio sam masku i disaljku i peraja pa sam gledao ribice koje imaju crnobijelu boju kao zebra, i neke buljave ribe”, slikovito nam opisuje situacije onako kako to samo dijete može izmamljujući nam osmijeh apsolutno svakom rečenicom.

Zato, vjerujemo da će mali-veliki Strahinja svojim znanjem i interesovanjima mnogima biti primjer i da će vam, baš kao što je i našoj ekipi, uljepšati dan svojim recitacijama ali i posebnim, slikovitim viđenjima svijeta koji iz ugla djeteta izgleda prošaran najljepšim čudesima i stvarima koje tek treba otkriti.

Avatar

Violeta Rovčanin

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja